Postoji širok spektar kožnih ožiljaka u rasponu od atrofičnih, preko linearnih do hipertrofičnih ožiljaka i velikih keloida. Površinske ozljede koje ne dosežu retikularni dermis nikada ne uzrokuju keloidne i hipertrofične ožiljke. Atrofični ožiljak može biti u razini ili ispod razine kože, a najčešće nastaje kod osoba sa slabijim vezivnim tkivom. Keloidi i hipertrofični ožiljci uzrokovani su kožnim ozljedom i cijeljenjem dubljeg sloja kože, uključujući traumu, ugriz kukaca, opekline, operaciju, cijepljenje, probadanje kože, akne, folikulitis, infekciju herpes zostera. Dok hipertrofični ožiljci ostaju unutar granica izvorne lezije i mogu se spontano povlačiti s vremenom, keloidi rastu izvan granica izvorne rane, ne regrediraju spontano i nakon tretmana često recidiviraju.
Na nastanak ožiljka utječe priroda ozljede tkiva i način zbrinjavanja rane, no najvažniji čimbeniku su biološke karakteristike i način cijeljenja kože koji je individualan, kao i činjenica da različiti dijelovi istog tijela zacjeljuju različito. Neobično je važan i lokalni tretman nakon liječenja ožiljka.
Prekomjerni ožiljci narušavaju izgled našeg tijela gdje god se nalazili, te mogu imati neugodne tjelesne, estetske, psihološke i socijalne posljedice. Tjelesni simptomi mogu uključivati svrab, ukočenost, kontrakture i bol. Psihosocijalne posljedice neestetskih ožiljaka uključuju smanjeno samopoštovanje, stigmatizaciju, smetnje u obavljanju dnevnih aktivnosti, tjeskobu i depresiju.
Prema svjetskoj medicinskoj literaturi svake godine oko 100 milijuna ljudi u razvijenom svijetu stekne ožiljke nakon kirurških zahvata, a 15% razvije prekomjerne ili estetski neprihvatljive ožiljke. Anketa je pokazala da bi 91% pacijenata koji su bili podvrgnuti rutinskom kirurškom zahvatu rado estetski popravili nastale ožiljke.
LIJEČENJE OŽILJAKA
Ožiljak se ne može nikada u cijelosti ukloniti, ali se može dosta smanjiti kako bi bio estetski prihvatljiv.
Danas se primjenjuje niz tehnika liječenja ožiljka. Neinvazivni tretmani uključuju silikonske ploče i gelove, ulja, losione, kreme, kompresiju, a najčešći invazivni tretmani su intralezionalna injekcija steroida, liječenje laserom, radioterapija, krioterapija, kirurška korekcija, abrazija, peeling, PRP metoda, punjači, plazma, tretman mikroiglicama.
Kako bi ožiljak bio što prihvatljiviji, savjetuje se započeti tretman odmah nakon zacjeljivanja rane. Tada izgled ožiljka nije definitivan i s vremenom se očekuje da će se njegova boja i tvrdoća približiti okolnoj koži, no može se tretirati silikonskim pločicama i gelovima, masiranjem s uljima i kremama. Savjetuje se ne izlagati ožiljak suncu. Nakon šest mjeseci očekuje se da je ožiljak poprimio trajni izgled, te ako je on estetski neprihvatljiv, može se krenuti s liječenjem, odnosno korekcijom.
U kliničkoj praksi postoji više terapijskih metoda, no unatoč tome liječenje ožiljaka ostaje izazov i ne postoji jedinstveni način koji je prikladan za sve vrste ožiljaka. Kombinirani pristupi sve se više koriste, jer su učinkovitiji od pojedinačnih načina liječenja.
Brojne studije pokazale su da je intralezionalna injekcija steroida sama ili u kombinaciji s drugim metodama liječenja najčešće korištena metoda liječenja keloida. Dokazano je da kortikosteroidi potiču keloidnu regresiju potiskivanjem upalne reakcije, vazokonstrikcijom, te antimitotičnim učinkom usporavajući tako stvaranje novog kolagena. Učinkovitost ove metode je solidna: između 50% i 100% bolesnika dobro reagira na ovo liječenje, a u 9–50 % slučajeva dolazi do recidiviranja hipertrofičnog ožiljka.
Medicinske studije upućuju i na to da najbolje rezultate daju laseri. Može se koristiti više različitih lasera: laseri koji potiču razvoj novog kolagena, laseri koji uklanjaju crvenilo spaljivanjem krvnih žila i ablativni laseri koji mehanički uklanjaju nepravilnosti kože. Također ih je moguće kombinirati s drugim metodama. Slične mehanizme terapijskog djelovanja pokazuje i radiofrekventna terapija, kao i terapija frakcijskom plazmom.
Ako nije moguće ožiljak tretirati navedenim metodama, u pojedinim slučajevima pristupa se kirurškoj reviziji ožiljka. U tom slučaju važno je da je ožiljak dobro zacijelio i najčešće se odluka o kirurškoj reviziji ne donosi unutar godinu dana od nastanka ožiljka. Ovaj kirurški zahvat se uglavnom vrši u lokalnoj anesteziji, uklanja se stari ožiljak, koža pažljivo rekonstruira i sašije, te je potrebno poduzeti sve mjere za dobru postoperativnu njegu kako bi se postigao najbolji mogući rezultat.
Unatoč brojnim mogućnostima, ponekad je teško dobiti željeni rezultat, jer ishod ovisi o brojnim čimbenicima : vrsti i opsegu ozljede, mjestu ozljede, dobi pacijenta i genetskim čimbenicima, stanju kože, kirurškim i nekirurškim metodama, umješnosti liječnika, dostupnosti metoda, tretmanu nakon liječenja, očekivanjima. Prije početka zbrinjavanja ožiljka stoga je potrebno individualno prilagoditi vrstu tretmana prema potrebama pacijenta, jer svaki ožiljak je priča za sebe.
Tekst piše: Prim.dr.sc. Marinela Rosso, dr.med. otorinolaringolog, plastični kirurg glave i vrata
Literatura:
1. Monstrey S, Middelkoop E, Vranckx JJ, Bassetto F, Ziegler UE, Meaume S, Téot L. Updated Scar Management Practical Guidlines: Non - Invasive and Invasive Measures. J Plast Reconstr Aesthet Surg.2014;67(8):1017-25.
2. Vrijman C, van Drooge AM, Limpens J et al. Laser and Intense Pulsed Light Therapy for the Treatment of Hypertrophic Scars: A Systematic Review. Br J Dermatol. 2011; 165: 934–42.
3. Niessen FB, Spauwen PH, Schalkwijk J, and Kon M. On the Nature of Hypertrophic Scars and Keloids: A Review. Plast Reconstr Surg. 1999; 104: 1435–58.
4. Issler-Fischer AC, Waibel JS, Donelan MB. Laser Modulation of Hypertrophic Scars: Technique and Practice. Clin Plast Surg.2017;44(4):757-66.
5. Aschoff R. Therapy of Hypertrophic Scars and Keloids. Hautarzt.2014;65(12):1067-77.
.jpg)
